Oslobodimo Svetu Nedelju od ambrozije!

Ambrozija je samonikla biljka porijeklom iz Sjeverne Amerike. U Europu je unesena slučajno, kao slijepi putnik uz sjeme lucerne, pšenice i crvene djeteline.

Jedan je od najzastupljenijih korova u zemljama središnje i jugoistočne Europe. Epicentar širenja u Europi su Mađarska, sjeverna Italija, dio Francuske, Rumunjska, Srbija i Hrvatska. U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1941. godine  u okolici Pitomače. U kontinentalnom dijelu je ima najviše između Save i Drave (srednji i istočni dio Hrvatske). U narodu je poznata i pod nazivima poput: partizanka, pelinolisna ambrozija, kratka ambrozija, limundžik i fazanuša.

Širi se brzinom 6 do 20 km godišnje, s istoka na zapad. Vrlo je prilagodljiva, iznimno plodonosna, otporna biljka. Pogoduje joj suha klima i otvoren okoliš, a najčešće raste uz putove, nasipe, na neobrađenim poljoprivrednim zemljištima i zapuštenim zemljištima. Najčešći je korov u kukuruzu, suncokretu, šećernoj repi, soji i povrtnicama. Zbog brzine širenja i njezinih karakteristika, u posljednjih desetak godina koncentracija njezina peluda u zraku se udeseterostručila.

Korijen ambrozije je jak, vretenast, dobro obrastao bočnim korijenčićima. Iako lako prodire u tlo, ne prodire duboko u isto, te se samim time lako ukorjenjuje i na vrlo plitkim i zbijenim tlima. Stabljika je četverobridna, obrasla dugim bijelim dlakama. U gornjem dijelu zbog razgranatosti tvori grm. Zeljasta je i žućkastozelene je boje. Ima višestruko peraste listove koju su razdijeljeni i nasuprotni. Listovi su dugi 4 do 10 centimetara, s lica su tamnozelene, a s naličja sivozelene boje.

Za razliku od drugih predstavnika porodice glavočika (Asteraceae) ima znatno sitnije i neuglednije cvjetove. Grupirani su u cvatne glavice koje se formiraju na vršnim dijelovima stabljike i grana te u pazušcu gornjih listova. Glavice formiraju klasaste cvati koje su jednospolne. Unutar cvati nalazi se između 10 i 15 sitnih blijedožutih muških cvjetova. Ženski cvjetovi su skupljeni u jednospolne ženske cvati zelenkastobijele boje, koji su smješteni ispod muških glavica. Plod je roška veličine oko 3mm u kojoj se nalaze sjemenke. Dobro razvijena biljka godišnje  proizvede do 6000 sjemenki koje zadržavaju klijavost 40 godina. Jedna biljka proizvodi do osam milijuna peludnih zrnaca.

Cijela biljka doseže visinu do 150 cm.

Ambrozija se razmnožava isključivo sjemenom. Sjeme ambrozije niče sredinom travnja i proces nicanja traje oko dva tjedna ukoliko je hladnije vrijeme, a oko tjedan dana za toplijeg vremena. Prvo lišće se formira dva do tri tjedna od početka nicanja, a stvaranje stabljike traje tri do četiri tjedna od početka nicanja. Mjesec i pol od početka nicanja stabljika kreće s grananjem. Dva do tri tjedna prije početka cvatnje traje faza oblikovanja pupova. Cvatnja traje do pet tjedana. Cvatnja najčešće započinje početkom srpnja, a vrhunac cvatnje je u kolovozu. Sjeme dozrijeva do kasno u jesen.

Pelud ambrozije ima jak alergijski potencijal. Alergija na ambroziju pripada tzv. sezonskim alergenima. Kod osjetljivih ljudi alergijsku reakciju može uzrokovati već 20 do 30 zrnaca po m³ zraka.

Glavni simptomi alergije na ambroziju su smetnje gornjih dišnih organa – kihanje, nadraženo grlo, grlobolja, curenje nosa, svrbež u očima i nosu. Kod težih slučajeva može doći do napada astme, kroničnog sinusitisa, glavobolje i nesanice. Najčešća alergijska bolest uzrokovana ambrozijom je alergijski rinitis koji se često pojavljuje u kombinaciji s astmom.

Alergija na ambroziju može dovesti do križne alergije na pelud i hranu. Tijekom cvatnje ambrozije, može doći do preosjetljivost na lubenicu, dinju, tikvice, krastavce, bananu, kivi, kamilicu i suncokret.

Najvažnije je ambroziju ukloniti prije cvatnje jer se na taj način izbjegava razvoj peludnih zrnaca. Najučinkovitija mjera je čupanje cijele biljke s korijenom.

Propisane mjere za suzbijanje ambrozije su: agrotehničke, mehaničke i kemijske. Agrotehničke mjere su pridržavanje plodoreda, obrada tla, pravovremena sjetva i gnojidba kulture, višekratno prašenje staništa i neobrađene (nezasijane) poljoprivredne površine. Mehaničke mjere obuhvaćaju međurednu kultivaciju, okopavanje, plijevljenje, čupanje izbjeglih biljaka, redovita višekratna košnja, priječenje prašenja i plodonošenja biljaka, dok se kemijske mjere odnose na upotrebu učinkovitih herbicida koji imaju dozvolu za promet i primjenu u Republici Hrvatskoj za suzbijanje ambrozije.

Potrebno je informirati se o kretanjima i koncentraciji peludi ambrozije.

Izbjegavati izlaziti na otvoreno za vrijeme sunčanog i vjetrovitog vremena, a ukoliko je izlazak ipak potreban, nakon boravka na otvorenom treba oprati ruke, presvući se, oprati kosu i istuširati se.

Kada je koncentracija peludi u zraku visoka, rublje treba sušiti u zatvorenom, te što je više moguće treba držati prozore zatvorenima.

Međunarodni dan borbe protiv ambrozije obilježava se od 2011. godine, i to svake prve ljetne subote. Cilj je povećanje razumijevanja i svijesti o problemu ambrozije i poticanje na sudjelovanje u njegovom rješavanju.

Zbog sličnog morfološkog izgleda s divljim pelinom često dolazi do zamjene u prepoznavanju ove dvije biljke. Razlikovati ih možemo prema izgledu stabljike i listova. Stabljika divljeg pelina je uvijek smećkasto-crvenkaste boje, ima sive dlačice i tvrda je, listovi su manje raspareni, a na naličju imaju guste sive dlačice.

Etimologija naziva Ambrosia artemisiifolia L. – latinsko ime roda Ambrosia potječe od istoimene grčke riječi što u prijevodu znači „besmrtan“. Prema predaji, ambrozija je bila hrana bogova koja ih je činila besmrtnima. Ime vrste artemisiifolia  se odnosi  na izgled listova koji su slični listovima biljaka iz roda pelina (Artemisia).

Nakon kiše se smanjuje koncentracija peludi ambrozije u zraku.

Peludnu prognozu možete pratiti na: http://www.stampar.hr/hr/peludna-prognoza-za-hrvatsku. Podaci za grad Zagreb vrijede za područje grada Svete Nedelje.